U organizaciji udruge Permakultura Dalmacija u četvrtak 01. veljače 2018. pod vodstvom Cvijete Bišćević, permakulturne dizajnerice i arhitektice, održana je radionica „Biootpad nije smeće, a komposta nikad dosta!“.
U prostoru Infozone na Šperunu okupilo se dvadesetak sudionika od kojih su jedni došli naučiti kompostirati, a drugi podijeliti vlastita iskustva i usavršiti već stečena znanja.
U uvodnom, teorijskom dijelu izlaganja, upoznali smo se sa činjenicom da biološki otpad čini preko 50% ukupnog otpada kojeg proizvodimo. Radi se o ostacima hrane, kuhinjskom otpadu, ostacima biljne mase iz vrta i ostacima održavanja zelenih površina u gradovima. Različitim tehnološkim procesima veliki dio tog otpada može se obraditi i prerađen vratiti u upotrebu kao kompost ili iskoristiti u proizvodnji energije.
A što se događa ako se otpad ne razdvaja već nekontrolirano deponira, kako se desetljećima radi na gradskom odlagalištu Karepovac, Splićani su najbolje mogli osjetiti posljednjih mjeseci. Tijekom trajanja sanacije, čija je stručnost provedbe i sama dovedena u pitanje, ovisno o vremenskim prilikama, Splitom i okolicom se širi neugodan miris i znatno je smanjena kvaliteta života, posebno u kvartovima u blizini odlagališta. Za neugodan miris je najveći krivac biološka komponenta otpada koja u procesu razgradnje bez prisustva kisika oslobađa spojeve koji neugodno mirišu, a koji se prilikom prebacivanja hrpi otpada oslobađaju i šire gradom.
Nije stoga potrebno posebno isticati važnost teme razdvajanja otpada i kompostiranja kao jednog od oblika zbrinjavanja otpada s kojim možemo krenuti već danas. Uz malo znanja i minimalne troškove, samostalno i ne čekajući da nam inertne institucije ponude gotovo rješenje (iako je potrebno vršiti pritisak da se rješenja za zbrinjavanje otpada što prije pronađu te da budu kvalitetna i ekološki prihvatljiva), procesom kompostiranja, u kući ili vrtu, od dijela našeg otpada možemo proizvesti visokovrijednu sirovinu koja se može koristiti u vrtu ili uzgoju kućnog bilja.
Sudionici radionice upoznali su se s različitim mogućnostima kompostiranja koje ovise o nekoliko uvjeta: želimo li kompostirati u vlastitom domu, vrtu ili na poljoprivrednoj površini, s kojim resursima i količinom vremena raspolažemo te o poznavanju različitih procesa kompostiranja.
U drugom, praktičnom dijelu radionice sudionici su imali priliku vidjeti razne vrste otpada koji se mogu koristiti prilikom kompostiranja te naučiti kako kompostirati u različitim uvjetima.Također se moglo saznati da određeni otpad ipak nije pogodan za kompostiranje zbog nemogućnosti razgradnje ili kemijskih svojstava koja usporavaju sam proces. Posebno je zanimljivo bilo saznati da pri kućnom kompostiranju nije preporučljivo koristiti kupovni kruh jer se pokazalo da se, vjerojatno zbog brojnih aditiva koji se u njega dodaju, iznimno sporo raspada te treba dosta vremena da se razgradi u kompost.
Sudionici radionice donijeli su vlastite posude za kućno kompostiranje (plastične kante zapremnine od otprilike 50 litara sa poklopcem). Uz demonstraciju voditeljice, sudionici su samostalno složili otpadni materijal u slojeve kako bi se stvorili optimalni uvjeti za odvijanje procesa stvaranja komposta. U ovom dijelu radionice bilo je mnogo pitanja o potencijalnim problemima na koje možemo naići kod kompostiranja kao i savjeta kako ih izbjeći kontrolom vlažnosti sadržaja kompostne posude te trikovima za usporavanje ili ubrzavanje procesa. Objašnjeno je i kako pravilno tretirati kompost kako se ne bi razvili neugodni mirisi.
Zaključak radionice je da u našem gradu, usprkos svim problemima i poraznim postocima razdvajanja i recikliranja otpada (prema izjavi gradske tvrtke Čistoća reciklira se samo 1.7% otpada koji dolazi iz kućanstava, a od tog postotka vjerojatno je neznatan dio biološkog otpada; vidi link: https://permakultura-dalmacija.hr/index.php/razbijanje-urbanih-mitova-sto-se-dogada-s-recikliranjem-u-splitu/), postoje pojedinci koji već sada kompostiranjem zbrinjavaju vlastiti otpad i da je broj onih koji žele naučiti kompostirati još i veći. Sudionici ove radionice stekli su nova znanja s kojima mogu samostalno početi kompostirati i dobili odgovore na pitanja o problemima na koje su naišli prilikom dosadašnjih iskustava sa kompostiranjem. Dojam je da bi ovakvih radionica trebalo biti znatno više i da bi se trebale provoditi sustavno – kao dio planirane strategije povećanja svjesnosti o recikliranju te povećanja postotka dijela otpada koji se obrađuje i ponovno vraća u sustav.
