Autor teksta: Marko Cvrlje
Fotografija naslovnice: Grgo Gulić
Sinjsko polje, 6190 ha plodnog tla koje natapa rijeka Cetina, vrijedan je lokalni i nacionalni resurs. Međutim, potrebni su određeni agrotehnički i meliorativni zahvati kako bi se bolje iskoristili njegovi prirodni potencijali.
Jedan od agrotehničkih zahvata je podizanje vjetrozaštitnih pojaseva, koji se formiraju sadnjom drveća, a važna su stavka za revitalizaciju Sinjskog polja.
Njihova uloga u poljoprivrednoj proizvodnji i okolišu je višestruka:
– Predstavljaju prepreku vjetrovima te time štite biljke od fizičkog oštećenja, a tlo od isušivanja, gubitka organske tvari i hranjiva erozijom.
– Djeluju kao zvučna barijera, filtriraju prašinu iz zraka, upijaju CO2 iz atmosfere te povećavaju estetsku vrijednost krajobraza.
– Reguliraju mikroklimu i temperaturu tla, smanjuju isparavanje vode iz irigacijskih kanala i štite ih od zasipanja nanesenim tlom.
Osim na biljke, povoljnija mikroklima ima pozitivan učinak na poljoprivrednike, domaće i divlje životinje te sve ostale koji koriste polja za rekreativne, turističke i druge aktivnosti.
Slika 1: Integracija vjetrozaštitnog pojasa sa ostalim sastavnicama krajobraza[1]
Postoje brojni primjeri vjetrozaštitnih pojaseva koji su polučili značajne pozitivne rezultate.Jedan od primjera se dogodio u stepama Rusije koje karakterizira tzv. černozem, izuzetno plodna crnica sa debelim slojem humusa. Dugogodišnjim lošim gospodarenjem černozem je gubio organsku tvar, a time i produktivnost. Zbog toga su sovjetske vlasti pedesetih godina prošlog stoljeća pokrenule “Plan za transformaciju prirode”, u sklopu kojeg su podizale vjetrozaštitne pojaseve. Istraživanje je pokazalo da su drveća dovela do povećanja udjela organskog ugljika u tlu, čime se podigla kvaliteta černozema. [2]
Drugi primjer su Velike ravnice SAD-a koje su tridesetih godina prošlog stoljeća pogođene pješčanim olujama (tzv. „Prljave tridesete“), uzrokujući ogromnu ekološku, poljoprivrednu, ekonomsku i sociološku štetu. Odgovor vlasti na nepogodu bilo je uspostavljanje pojasa od 220 milijuna stabala, što je rezultiralo oporavkom tokom idućeg desetljeća. Danas su Velike ravnice jedna od najvećih svjetskih žitnica, a rezultati znanstvene studije [3] pokazuju da je prinos kultura pod vjetrozaštitom 6-44% veći u odnosu na one čije površine ne štite drveća.
Po drugom istraživanju provedenom na području mediteranske klime, kulture koje su rasle uz vjetrozaštitni pojas su imali prinos veći za 80-200%. [4] Još jedna studija, sažeta 1986. godine na Prvoj međunarodnoj konferenciji o vjetropojasevima, ukazala je na značajan porast prinosa kod ozime pšenice (23%), soje (15%) i kukuruza (12%). [5]
Pozitivni učinci smanjenja brzine vjetra postižu se na udaljenosti od 20-25 visina stabala, što znači ako je visina pojasa 8 metara, učinak vjetrozaštite osjetiti će se na području udaljenom 160-200 metara. [6]
Vjetrozaštitni pojasevi doprinose i biološkoj raznolikosti – što je bioraznolikost veća, ekosustav je stabilniji i otporniji na stres i promjene. Na primjeru Sinjskoga polja, podizanjem vjetrozaštitnog pojasa možemo očekivati povratak i povećanje populacije određenih ptica (npr. zlatovrana i škanjac) koje reguliraju „štetnike“ (skakavce, miševe, voluharice, itd.) na poljoprivrednim kulturama.
Slika 2: Bioraznolikost na poljoprivrednim površinama
U sklopu podizanja vjetrozaštitnih pojaseva u Sinjskom polju u razdoblju 1951.-1961. je zasađeno više od 42 000 sadnica hibridne topole te je podignut drvored u dužini od 140 km. Zbog bespravne sječe koja se intenzivirala početkom devedesetih godina te svog biološkog ciklusa danas su ostali tek rijetki primjerci topola u Sinjskom polju. Drugi pokušaj podizanja vjetrozaštite je pokrenut 1992. godine od strane Javnog vodoprivrednog poduzeća „Cetina“ uz podršku prof. dr. sc. Ante Tomaševića, Sinjanina sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Do 1995. godine je posađeno 11 000 sadnica petnaestak različitih vrsta drveća (arizonski čempers, obični čempres, crna joha, crni bor, koštela, hrast lužnjak, itd.) Nažalost, opet je došao do izražaja divljački odnos čovjeka prema prirodi te je na području Udovičići-Otok počupano oko 2000 stabljika johe i stotinjak močvarnog taksodija. Također, zabilježeno je i lomljenje biljaka od strane domaćih životinja.
U Sinjskom polju postoji i problem nekontroliranog paljenja vatre. Takvi požari su dokrajčili preostale sadnice te je sadašnje stanje vjetrozaštite katastrofalno, što će se tek pokazati velikim ekološkim problemom u godinama koje dolaze.
Koliko je važna adekvatna vjetrozaštita najbolje pokazuju primjeri eolskih erozija (erozija vjetrom) u Sinjskom i Čepić polju, područjima pod jakim utjecajem bure. U veljači 1984. godine snažna bura u Sinjskom polju je uzrokovala zatrpavanje kanalske mreže materijalom nanesenim sa golih poljoprivrednih površina. Ukupna količina materijala u kanalima je bila oko 82 000 metara kubnih. S obzirom da je dio sitnih čestica raznesen drugdje gubitak plodnog tla je sigurno još veći.
Slična eolska erozija se dogodila u veljači 2012. godine u Čepić polju u Istri, uzrokujući štetu veću od 18 milijuna kuna. [7]
Danas Sinjsko polje štiti od eolske erozije njegova zapuštenost, budući je obrađeno tek oko 30% njegove ukupne površine. Preostali dio je zarastao i zatravljen te je kao takav zaštićen od utjecaja vjetra.
Globalno gledajući, intenzivna poljoprivreda bazirana na monokulturama i velikim količinama kemijskih sredstava je veliki proizvođač stakleničkih plinova te jedan od glavnih uzročnika deforestacije, gubitka bioraznolikosti, staništa, plodnosti tla te zagađenja i prekomjernog korištenja vode. Čovječanstvo se treba okrenuti drugim praksama uzgoja hrane kao što su permakultura, regenerativna poljoprivreda i agrošumarstvo, koje prepoznaju važnost drveća u poljoprivrednim sustavima. Navedeni principi podržavaju plodnost tla, vodni režim, bioraznolikost, racionalno korištenje resursa te zdravlje ljudi, hrane i okoliša. Proizvodnji hrane pristupaju holistički te je uklapaju u ekosustave, odnoseći se prema prirodi kao čuvar, a ne gospodar. Dio su borbe protiv klimatskih promjena kao i primjer prilagodbe na učinke iste.
U zadnjih 30 godina u Sinju je utvrđen trend porasta maksimalne brzine vjetrova [8].
Zbog klimatskih promjena područje Mediterana se zagrijava 20% brže od globalnog prosjeka [9], što nam donosi ekstreme kao sušu i visoke temperature, čije učinke vjetrozaštita može ublažiti.
Zaključci stručnih radova ( [8], [10] ) su da je nužno podizanje vjetrozaštitnog pojasa u Sinjskom polju te su nam na raspolaganju različiti fondovi za takav projekt.
Za njegovu realizaciju potrebna je volja političara i nadležnih službi, ali i svijest stanovništva da o drveću ovisi naš profit, ekonomija, kvaliteta života te u konačnici i cjelokupno postojanje.
„When we plant trees, we plant the seeds of peace and hope.“
Wangari Maathai, osnivačica Pokreta zelenog pojasa, dobitnica Nobelove nagrade za mir (2004.)
Veliko hvala na recenziji članka dekanu Agronomskog fakulteta Zagreb profesoru dr. sc. Ivici Kisiću, prijatelju i kolegi Ivanu Budinskom za sve odgovore na moja bezbrojna pitanja iz ekologije, kolegama iz udruge Permakultura Dalmacija na inicijativi i motivaciji za pisanje ovog članka te svim ostalim prijateljima koji su mi pomogli sugestijama.
[1] Mize, C. W., Brandle, James R., Schoneberger, M. M. and Bentrup, G., – “Ecological Development and Function of Shelterbelts in Temperate North America”, USDA Forest Service / UNL Faculty Publications, 2018.
[2] Chendev, Yury G., Sauer, Thomas J., Hernandez Ramirez, Guillermo, and Burras, Charles Lee – “History of East European Chernozem Soil Degradation; Protection and Restoration by Tree Windbreaks in the Russian Steppe”, Agronomy Publications, 2015.
[3] Kort J. – „Benefits of windbreaks to field and forage crops”, Agriculture-Ecosystems and Environment, 1988.
[4] http://www.fao.org/3/T0178E/T0178E03.htm
[5] Tamaz Patarkalashvili – „Destroyed Windbreaks as One of The Main Causes of Agricultural Production Decrease in Georgia“, World Journal of Agriculture and Soil Science, 2019.
[6] Ivica Kisić – „Erozija vjetrom“, Hrvatske vode, 2017.
[7] Ivica Kisić – „Erozija tla vjetrom u Čepić polju – uzroci, posljedice i mjere ublažavanja”, Hrvatske vode, 2013.
[8] Igor Ljubenkov – „Eolska erozija na Sinjskom polju”, Hrvatske vode, 2012.
[9] Cramer, W., Guiot, J., Marini, K. (eds.) – “Climate and Environmental Change in the Mediterranean Basin – Current Situation and Risks for the Future”, First Mediterranean Assessment Report , 2020.
[10] Ante Tomašević – „Vjetrozaštita Sinjskog polja”, Šumarski list, 1996.