Ako gledamo školu i njezin prostor kao cjelinu vrt predstavlja zonu povremenog boravka u svrhu izvođenja nastave i edukacije, provođenja slobodnog vremena i druženja te organizacije različitih povremenih aktivnosti kao što su proslave i sajmovi.
Samim time možemo ga promatrati, ovisno o načinu korištenja kao područje zona od 2-4. Sasvim je sigurno da će najviše biti korišten u dijelovima godine kada nije hladno i kada vremenski uvjeti dopuštaju boravak na otvorenom, a posebno će biti korišten kada zasađena stabla stvore zasjenu i omoguće ugodan boravak u vrućem dijelu godine.
Ideja vodilja bila je da se maksimalno poveća bioraznolikost, bude vizualno ugodan kako bi privukao korisnike, razveden u više funkcionalnih cjelina kako bi se povećala rubna područja, ali i omogućilo istovremeno neometano korištenje za više aktivnosti.
Dizajnom je definirano da su za stabilizaciju terena na sjeveru vrta potrebni ozbiljniji infrastrukturni radovi ravnanja dijela terena i izrade i sanacije potpornih zidova. Koristi se materijal pronađen na terenu – kamen i tehnika suhozida za koju se obraćamo našim članovima koji su stručnjaci za ovu tehniku i udruzi Dragodid koja okuplja ljude koji se brinu za baštinu i promociju suhozidne gradnje i okupljaju majstore. Ovaj element osim zida koji stabilizira teren predstavlja i klupu na kojoj se može sjediti tijekom predavanja i projekcija u vanjskoj učionici. Nezanemariva je i estetska dimenzija suhozida. Sve gradnje uključivale su i edukaciju učenika i volontera te smo ostvarili i edukativnu komponentu.
Vrt će privremeno biti ograđen recikliranim drvenim paletama jer se želi onemogućiti nekontrolirani ulaz pasa koji su do tada zajedno sa vlasnicima bili najčešći korisnici prostora.
Prilikom intervjua sa predstavnicima škole i dizajniranja sugerirali smo da se ova populacija ne isključuje iz korištenja vrta već da im se omogući korištenje ali uz poštovanje pravila vrtnog reda koja će jasno istaknuti na ulazima u vrt. Ovaj prijedlog tijekom implementacije nije zaživio, ali vjerujem da će se realizirati u budućnosti. Sugestija je bila da se ne lijepe znakovi zabrane već da se kroz nastavu likovne kulture izradi informativna tabla koja će prenijeti poruku i tako uključiti što veći broj različitih korisnika.
Uz samu ogradu od paleta zasađuje se živica koja će u budućnosti preuzeti ogradnu funkciju kao živa ograda. Uz i u živicu se sade kupine kako bi se i u tom elementu postigla raznolikost.
Postojeći agrumi koji se se nalaze na području vrta izmješteni su sjeverno i južno od vrta, a ispod ograde i zida škole kako bi imali koristi od njihovog zaklona.
U samom vrtu sadi se voćnjak od nekoliko voćki šljiva, jabuka… te za četiri vrtne gredice. Dodatno je predloženo da se između voćka zasade niži slojevi grmova, cvijeća pa i povrća kako bi se povećala bioraznolikost i zasjenilo tlo. Voćke se sade tijekom implementacije a sadnju ostalih biljaka obavljaju učenici i učitelji.
Vrtne gredice mogu se koristiti za različite namjene. U početku se koriste za sadnju grmova mediteranskih biljaka te jagoda. S obzirom na, za sada, nemogućnost osiguranja redovnog održavanja ni ne može se očekivati neko intenzivno vrtlarstvo. U zoni zasjene, a nedaleko od gredica nalazi se komposter.
Kao centralna zona vrta zamišljana je učionica na otvorenom – prostor koji koristi sjevernu padinu kao tribinu i izgrađeni suhozid kao klupe za učenike. U ovom prostoru također se postavljaju izgrađene klupe, a iskorištavaju se i postojeća stabla badema kao, uz čemprese, jedina veća stabla na terenu. Prostor učionice zamišljen je polukružno te je omeđen zasađenim stablima, murve i koštele. Jedna od murvi zasađena je s namjerom da donosi plodove (iako je bilo dosta primjedbi da će “unerediti” prostor) baš zato da bi učenici imali, kako plodove, tako i svijest da drveće ima različit utjecaj na svoju okolinu.
Prostor učionice odvojen je putem od otvorenog prostora zamišljanog kao livada za igru, piknike i slične aktivnosti u središtu kojeg je zasađen orah. Taj prostor kao klupu sa sjeverne strane ima suhozid iznad kojeg je, na padini a ispod ograde zasađeno različito mediteransko bilje i cvijeće te stabla nešpule.
Sam glavni put polukružno prolazi kroz vrt dotičući sve glavne elemente, a sam je osim prolaza zamišljan i kao os na koju će se postavljati štandovi za buduće školske sajmove ostavljajući dovoljno mjesta za izlagače, ali i za prolaznike. Livada može apsorbirati veći broj ljudi ukoliko bude potrebno.
Dizajnom smo predvidjeli i realizirali da do prostora vrta dovedemo instalacije za vodu i struju koje će biti presudne za održavanje i daljnji razvoj vrta.
Prostor sjeverno od vrta predstavlja pristup vrtu iz škole te su ostavljeni prostori za dodatnu sadnju te povećanje bioraznolikosti prostora.
Sve navedeno je i implementirano te je iskustvo pokazalo da se vrt već sada koristi za veći dio onoga za što je bio namijenjen, kao i da je zaživio neovisno o aktivnostima naše udruge.