Tekst: Ljubica Vuko
Udruga Permakultura Dalmacija organizirala je u lipnju dva događaja čija je ključna poruka: Stabla su grad!
Cilj je bio otvoriti važne teme, prisjetiti se izgubljenoga i potaknuti zaštitu onoga što još imamo.
Prvi događaj bila je panel rasprava o zaštiti drveća grada Splita, a drugi večer poezije uz sjećanja na stabla kojih više nema.
Na panelu koji je održan u dvorani Razred Doma mladih, sudjelovali su Siniša Gašparević, direktor tvrtke “Parkovi i nasadi”, Daniela Šegvić, voditeljica Odsjeka za zaštitu okoliša Grada Splita, Fran Poštenjak, magistar arborikulture i urbanog šumarstva i Ksenija Adžić, stručna suradnica u Odjelu za komunikaciju i zagovaranje udruge Sunce.
Moderator panela bio je Marin Kanajet iz udruge Permakultura Dalmacija, koji je na početku podsjetio kako je dvije godine ranije, 12. lipnja 2023., srušena koštela, pelegrinka na dnu Vukovarske.
-Ljudi su emotivno reagirali. I mi smo htjeli nešto napraviti. To je bio trenutak kad smo shvatili da stabla padaju nemilice – istaknuo je na početku diskusije Marin Kanajet i nastavio s pitanjem o upitima građana gradskim i drugim službama kad vide neki problem s drvećem u svom kvartu.
– Naš Odsjek za zaštitu okoliša zaprima povremeno komentare, prijedloge i pritužbe građana vezane uz drveće, ali više su usmjereni prema komunalnom gospodarstvu i redarstvu. Kolege to razmotre i reagiraju bilo da pošalju komunalne redare ili zovu Komisiju za procjenu i uklanjanje stabala. Kad mi dobijemo takvu neku pritužbu, obavijestimo ili inspekciju ili komunalne redare i povratno informiramo građane – odgovorila je Daniela Šegvić.
Siniša Gašparević kazao je kako glavnina upita građana ide voditeljima “Parkova i nasada” jer ih vide na terenu.
– Grad je operativno podijeljen na šest dijelova, imamo šest voditelja, svaki vodi računa o tri-četiri kvarta i građani od njih često usmeno nešto traže. Sve što se može odmah napraviti, napravi se, a dio ide dalje prema uredu direktora ili na održavanje ili projektni odjel. Zahtjevi su uglavnom opravdani, ali pitanje je tko će to financirati, npr. netko želi špinu. Ako netko traži da mu se ispred portuna posadi stablo, pokrenuli smo projekt “Zazelenimo Split” gdje svatko može financirati sadnju stabla tako da plati biljni materijal a Grad plati radove i održavanje. Ako netko traži da se iz nekog razloga neko stablo ispred portuna ukloni, mi to učinimo ako dobijemo nalog od komunale nakon što je prikupljen dovoljan broj potpisa stanara te zgrade- kazao je Gašparević.
Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce ima “Zeleni telefon” na koji se građani mogu javiti kako bi se potaknula zaštita prirode. Ksenija Adžić kazala je kako su 2024. imali pet prijava građana dok se ove godine taj broj udvostručio.
– Godina je krenula sa slučajem u Gundulićevoj ulici gdje su građani bili jako ogorčeni zbog sječe kestena u provedbi projekta “Vodovoda i kanalizacije”. Dobili smo odgovor iz “Parkova i nasada” da su kesteni morali biti uklonjeni jer im je oštećeno korijenje zbog incidenta u izvođenju radova – kazala je Ksenija Adžić.
Postoji li suradnja među službama, kako se odvija planiranje i suradnja kod planiranja da bi se izbjegli takvi incidenti, pitanje je koje je postavio moderator Marin Kanajet.
– Falilo se kod projektiranja. Nas nitko nije pitao hoće li to možda ugroziti stabla. Da se nas pitalo, ne bismo dali suglasnost. Mi smo kao održavatelji, odgovorni za svako stablo. Od našeg osiguranja se naplaćuje šteta – istaknuo je Gašparević.
– Naš odsjek ne sudjeluje u planiranju već druge službe, ali ako se radi o gradskim infrastrukturnim projektima koji se tiču javne površine, pravilo je da se o tome vodi računa i komisija izlazi na teren kako bi dala svoje mišljenje, mogu li stabla ostati, je li opravdano da se uklone, zamijene. S privatnim investitorima i parcelama situacija je malo složenija. Imamo postojeću važeću prostorno-plansku dokumentaciju i trenutno njezinu izmjenu u kojoj se pokušalo odrediti da investitori kod planiranja projektne dokumentacije za ishođenje građevinske dozvole budu dužni napraviti krajobrazni elaborat, utvrditi stanje na parceli i izvršiti vrednovanje prema popisu zaštićenih stabala – kazala je Daniela Šegvić u odgovoru na pitanje moderatora o planiranju.
Marin Kanajet je naveo i kako u Splitu ima Zeleni registar, a kad je riječ o drvoredu u Gundulićevoj, a to može poslužiti i kao primjer za druge slične situacije, pitao je kakva je procedura.
– Komisija za stabla, koju čine predstavnici “Parkova i nasada” i komunale izašla je na teren i vidjela da su stabla oštećena, korijenje im je bilo sasječeno na 4 metra, cijela jedna strana korijenja je otišla. Kad su sve sagledali, donijeli su odluku da se stabla uklone – pojasnio je Gašparević.
Odgovarajući na pitanje o standardnim procedurama, Fran Poštenjak, “doktor za drveće”, certificirani europski arborist (ETW) koji ima i certifikat za vizualnu procjenu stabala (VTA), istaknuo je kako se na početku treba napraviti vizualna kontrola.
– Nastavno na tu kontrolu postoji još čitav niz metodologija koje mogu na statički i dinamički način testirati koliko je još ostalo mogućnosti samog stabla da se odupre mehaničkim podražajima. No, što god se radi uvijek treba vidjeti i troškove. Treba vidjeti kolika je vrijednost stabla, koliki je njegov očekivani životni vijek prije i nakon zahvata, I da li svi postupci koji se mogu napraviti to opravdavaju. Nažalost, svi smo vezani za ekonomiju. Svi možemo biti vezani za stabla, ali u nekim slučajevima se mora prerezati. I svakako treba vidjeti kako će se u budućnosti propusti kao ovaj tretirati. Hoće li se penalizirati projektant, da li će on ili izvođač morati platiti zamjenu stabla, možda presadnju, postoji cijeli niz opcija koje se mogu napraviti. Uvijek se stablo može sačuvati na ovaj ili onaj način– istaknuo je Fran Poštenjak.
Kazao je i kako postoji sustavna primjena kod vizualne kontrole i ako se stabla kontroliraju na adekvatan način, ona ne predstavljaju značajan rizik. Ali nema dovoljno stručnih kadrova.
– Postoji cijeli niz problema vezanih za operativu. Diljem Hrvatske fali stručnih obrezivača, kao i stručnih kontrolora. Jednostavno ne možemo pokriti sve slučajeve da bi se odradili po standardu – naglasio je Poštenjak.
I Gašparević se s tim složio ističući kako je veliki problem naći stručne obrezivače, takvog kadra je sve manje, a školstvo ne prati potrebe.
– Mi u “Parkovima” šaljemo ljude na sve edukacije koje žele – istaknuo je također.
Ako nema dovoljno kadra, može li se izborom stabala koja su izdržljivija i traže manje održavanja “doskočiti” tom problemu, pitao je Kanajet.
– Kroz poticaje i financiranje sadnje postoji lista preporučenih autohtonih stabala. Nemam ništa protiv te liste, ali kao struka moramo se pripremiti za uvjete koji će nastupiti za 20, 30 godina. Svakako treba uzeti u obzir stabla koja su otporna na mehaničke podražaje vjetra. Ako prostor ne dozvoljava da se sade prevelika stabla mora se više ulagati u obrezivanje, koje mora biti češće i intenzivnije – odgovorio je Poštenjak.
– Nama je to operativni problem, pa se tome moramo prilagođavati. U Splitu se pokazalo kako su najzahvalnije koštele, kao i murve. Ove godine smo posadili više od stotinu murvi. Također i oleandri koje neki vole, neki ne vole, ali su idealni za ovaj teren – kazao je Gašparević. U panel diksusiji razgovaralo se i o zaštiti stabala, počevši od zakonskih dokumenata do komunalnih propisa. Kako je kazala Daniela Šegvić, pokazalo se da bi neke odredbe trebalo osnažiti jer su ponekad u praksi neprovedive.
– U izmjenama GUP-a, koje su u tijeku i još nisu usvojene, to se pokušalo. Gleda se kako nedvojbeno nešto utvrditi i propisati, npr. kod privatnih parcela, kod građevinskih dozvola. Kako sam ranije spomenula, ako se usvoje izmjene, bit će propisano da investitori moraju napraviti krajobrazni elaborat u kojem treba utvrditi postojeće stanje, vrednovati svako stablo i procijeniti stanje nakon zahvata. Nameće se i potreba da se ta obveza utvrdi zakonski uz izdavanje dozvola o gradnji– istaknula je Daniela Šegvić.
Jedno od pitanja je bilo i što se može napraviti kad je riječ o stablima na privatnim parcelama.
– Komunalni redari mogu djelovati prema privatnoj parceli ako stabla prijete prema javnoj površini na način da će pasti ili zaklanjaju prometnicu. Ali često su nam ruke vezane. Kad bi referenti zaustavili dozvolu kod neke gradnje, privatni investitori bi se žalili drugostupanjskom tijelu i ono bi uvažilo njihove žalbe. Došli bi do građevinske dozvole i mogli su napraviti što su htjeli. Iz perspektive mog odsjeka, mi se trudimo kroz poticanje udruga, kroz javne kampanje, poticati svijest građana i investitora da vode računa o zaštiti prirode. I kad bi se neki sankcionirali, drugi to ne bi napravili – naglasila je Šegvić.
Na pitanje postoje li u drugim državama sankcije zbog uklanjanja drveća, Fran Poštenjak je kazao kako je lakše ako stabla nisu zaštićena.
– U Engleskoj postoje tri vrste zaštite. Vrijedna stabla se opišu i ona su pod zaštitom. Bez pisanog odobrenja tijela koje je u lokalnoj jednici zaduženo za održavanje zelenila ništa se ne smije napraviti. Dogodilo se da su ljudi, režući grane koje su nad njihovom parcelom, bili novčano kažnjeni, čak je izrečena uvjetna zatvorska kazna. Ono što je kod nas dobro je da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine napravilo registar zelene infrastrukture i omogućilo besplatan pregled koji mogu koristiti jedinice lokalne i regionalne samouprave, a kroz metodologiju, koja se radila s vanjskim stručnjacima za identifikaciju toplinskih otoka, dogodit će se promjena da će određeni postotak parcele morati imati zasjenjenu krošnju radi poboljšanja zdravstvenog stanja ljudi – kazao je Poštenjak.
Daniela Šegvić je dodala kako djelatnici Grada sudjeluju u tim edukacijama i projektima za detektiranje toplinskih otoka.
Na pitanje o budućim koracima u donošenju propisa o zaštiti prirode, Ksenija Adžić je kazala kako treba donijeti posebni zakon o zaštiti urbanog zelenila, što se u Njemačkoj i Austriji pokazalo učinkovitim.
– Mi smo sada na razini da GUP daje opći pravni okvir, a Odluka o komunalnom redu to razrađuje. Ali, komunalni redari izlaze nakon prijave kad je riječ o javnoj površini dok za privatno vlasništvo nema provedbe. Sankcioniranje bi osvijestilo ljude koliko nam je zelenilo bitno, to bi trebalo uključiti u novu zakonodavnu incijativu, zakon o zaštiti urbanog zelenila. – istaknula je Adžić.
U raspravi su, uz javne površine i privatno zemljište, spomenuti i prostori u nadležnosti ili vlasništvu Ministarstva obrane i drugih državnih institucija. Takve parcele nisu u programu održavanja “Parkova i nasada”, a građani primjećuju kako bi i te prostore trebalo urediti.
Marin Kanajet pitao je koliko bi u zaštiti svakog stabla pomogla i jasnija, transparentnija komunikacija kako bi se građani educirali i kako bi im se dala mogućnost reakcije prije nego što dođemo pred gotov čin.
– Sigurno bi bolja edukacija pomogla jer bi građani bili osviješteni i znali bi koji su im koraci na raspolaganju. Mi im nudimo pravnu podršku, kome se javiti, kako problem riješiti. Tako radimo i na edukaciji i na konkretnom rješavanju. Imamo odličnu suradnju s Gradom Splitom, ali definitivno nužan je zakonski okvir u kojem će sankcije za prekršitelje biti veće – naglasila je Ksenija Adžić iz udruge Sunce.
Na kraju diskusije, panelisti su odgovarali na brojna pitanja okupljenih građana.