Navodnjavanje je uzgojna mjera u biljnoj proizvodnji kojom se tlu dodaju količine vode potrebne za optimalan rast i razvoj biljke. U Dalmaciji je uzgoj voća i povrća skoro nemoguć bez dodatnog navodnjavanja. Ako uzgajate povrće u plasteniku tada do njega ne dolaze padaline, pa je cijelu uzgojnu sezonu potrebna još veća količina vode i brige.
Ugradnjom sistema za navodnjavanje štetite svoje vrijeme, novac i vodu. Sistem se postavlja prije sadnje, zatim se sade presadnice ili sije uz kapaljke na željeni razmak, a preko svega toga se može malčirati i time dodatno usporiti isparavanje vode.
Najpogodnije za navodnjavanje voćnjaka ili povrtnjaka je lokalizirano navodnjavanje kap-po kap kojim se navodnjava samo dio poljoprivredne površine gdje se nalazi korijen. To je najnovija tehnika navodnjavanja, koja se razvila nakon 2. sv. rata razvojem plastike.
Sustav se može spojiti na vodovodni sustav, bušotinu ili bunar, pa ovisno o tome različiti su i dijelovi takvog sustava.
Glavni dijelovi sustava mogu biti: usisni vod, pumpa, nepovrati ventil, filter, injektor, glavni cjevovod, laterale i sustav završava s emiterima. Emiteri mogu biti mikrorasprskivači ili kapaljke.
Prednosti lokaliziranog navodnjavanja su sljedeće:
- ušteda vode, ne navodnjava se cijela površina, nema gubitaka isparavanjem, nema oticanja, veći učinak s manje vode
- manja potreba za radom (dok sustav radi vi možete raditi nešto drugo ili odmarati)
- povećava prinos – nema stresa biljci radi sušnih perioda
- prihranjivanje se može vršiti kroz sustav tekućim gnojivima (fertigacija)
- može se automatizirati
- može se malčirati preko cijevi
- ujednačeno navodnjava na neravnom terenu
- sistem je promjenjiv i može se nadograđivati
Mane:
- mogućnost začepljenja – potpuno ili djelomično
- inicijalni trošak, ali sustav se nakon toga može koristiti godinama
- plastika je podložna oštećenjima, treba paziti pri obradi tla
- sustav treba nadgledati, kontrolirati i održavati
U 5. travnja i 14. svibnja smo održali 2 radionice izrade sustav kap po kap. Radionice je vodila Marija Hajdić na svom imanju u Dicmu, a uvodni dio o vodi u permakulturnim sustavima je održao Marin Kanajet.
Polaznici su naučili kako funkcionira sustav za navodnjavanje, koje vrste cijevi se koriste i na koji ga način se povezuju, upoznali su se sa svim potrebnim spojnim dijelovima, i alatom, te načinom povezivanja sistema na slavinu. Izradili su nacrte sustava nekoliko različitih vrtova, te su praktično vježbali sastavljanje i dograđivanje postojećeg sustava na terenu.
Cilj radionice je bio osposobiti polaznike da sami mogu napraviti sustav za svoj vrt.
