Uzbudljiva prilika za izgradnju boljeg suživota s prirodom u našim betonskim džunglama
Tekst preuzet i preveden s: https://mossy.earth/rewilding-knowledge/rewilding-cities
Fotografije preuzete s: https://www.weforum.org/agenda/2021/06/8-cities-rewilding-their-urban-spaces/
Urbani krajolici najgušće su naseljena područja na Zemlji, koja su u vrijeme karantene uslijed pandemije doživjela vrlo dramatične promjene. Brz povratak prirode u gradove tijekom tog razdoblja istaknuo je koliko je malo prirode preostalo u našim gradovima i koliko je potrebno sa svijetom prirode uspostaviti skladniji odnos. Urbani rewilding je način kako to možemo postići.
Godina kada se Zemlja promijenila
„Godina kada se Zemlja promijenila (The Year Earth Changed)“, dokumentarac s naratorom Davidom Attenboroughom, razmatra dramatične promjene koje je svijet doživio tijekom izolacije i obiluje inspirativnim slikama divljih životinja koje se prilagođavaju i prosperiraju u neočekivanim područjima, onima koje su ljudi privremeno napustili. Neke od najupečatljivijih scena u dokumentarcu prikazuju oštar kontrast između divljih životinja i urbanih područja koja one počinju zauzimati, poput nilskog konja koji je zalutao na benzinsku crpku u jednom južnoafričkom gradu, ili pume koja luta čileanskim ulicama.
Dokumentarac prikazuje načine na koje smo isključili i negativno utjecali na prirodu u našim svakodnevnim životima i moli nas da pronađemo bolji način suživota s prirodom.
Priroda u Barceloni. Foto: Lorena Escuer
Zašto rewilding
UN predviđa da će do 2050. godine dvije trećine svjetskog stanovništva živjeti u gradovima, iako gradovi zauzimaju manje od 2% Zemljine površine. Gradovi troše dvije trećine svjetske energije i proizvode oko 70% emisija ugljičnog dioksida.
Po povratku u naše nakratko napuštene prostore, valja nam raditi na poboljšanju životnih uvjeta u našim gradovima, koristeći se poukama iz pandemije i ne gubeći iz vida ključnu važnost prirode za naše živote. Iako se rewilding uglavnom povezuje s ruralnim projektima, urbani rewilding jednako je dinamičan i uzbudljiv te nastoji postići većinu istih ciljeva. Teži obnoviti prirodne procese i ponovno uvesti prirodu u gradove, uz široku lepezu blagodati, od poboljšanja zdravlja do pomoći u suočavanju s krizom bioraznolikosti i klimatskom krizom. Cilj urbanog rewildinga je uravnotežiti potrebe ljudi i divljine kako bi se postigao kvalitetniji urbani krajolik za svih.
Brojni su i vrlo uvjerljivi razlozi zašto bismo trebali unijeti divljinu u svoje gradove. Razmotrit ćemo tri glavne kategorije: okolišnu, socijalnu i gospodarsku.
Slika: reddit.com /solarpunk/
Prednosti za okoliš
Rewilding gradova može pomoći u ublažavanju učinaka klimatskih promjena i jačanju otpornosti naših zajednica. Mnoge prijetnje s kojima se gradovi susreću uslijed klimatskih promjena, poput sve veće učestalosti ekstremnih vremenskih događaja, sve učestalijih prijetnji od tropskih bolesti i porasta razine mora, mogu se umanjiti urbanim rewildingom na sljedeće načine.
- Obnova prirodnih područja i procesa, kao što je hvatanje i skladištenje kišnice uz pomoć drveća.
- Smanjenje onečišćenja grada i skladištenje ugljika iz atmosfere u tlo.
- Povećanje biološke raznolikosti širenjem zelenih površina i obnovom prirodnih područja, što bi moglo osigurati hranu i staništa za divlje životinje i formirati zelene koridore kako bi se povezali odvojeni dijelovi prirode.
- Urbani rewilding mogao bi ponovno povezati stanovnike gradova s prirodom, omogućiti im da s njom razviju čvršće veze, prepoznaju njenu važnost u svojim životima i razviju osjećaj brige za prirodu.
Grad Haerbin, Kina, i močvara usred grada. Slika: Nacionalno urbano močvarno područje Qunli. Turenscape
Društvene prednosti
Uvođenje brojnijih zelenih površina moglo bi poboljšati i mentalno i fizičko zdravlje, a time kvalitetu života stanovnika gradova.
Istraživanja su pokazala da provođenje vremena u prirodi podiže raspoloženje, smanjuje osjećaj usamljenosti, stresa i ljutnje te pomaže u opuštanju. Postoje dokazi koji upućuju na to da boravak u prirodi poboljšava pamćenje, jača samopouzdanje i pomaže u liječenju anksioznosti i depresije. Neke studije pokazuju da sam pogled na zelene površine ima pozitivan učinak na mentalno zdravlje. Sve ovo je posebno važno i u kontekstu rastuće eko-anksioznosti.
Razne su dobrobiti za tjelesno zdravlje. Boravak u prirodi snižava krvni tlak, poboljšava funkciju imunološkog sustava i smanjuje šanse za razvoj problema s vidom. Zelene površine također mogu potaknuti više fizičkih i društvenih aktivnosti te time ublažiti pritisak na lokalne pružatelje zdravstvenih usluga.
Ekonomske prednosti
Povezivanje naših gradova s prirodnim procesima moglo bi ublažiti probleme uobičajeno povezane s urbanim područjima. Na primjer, čest problem u gradovima je učinak ‘urbanog toplinskog otoka’, fenomen koji se javlja u gusto naseljenim urbanim područjima kada toplinu koju stvaraju ljudske aktivnosti (promet, industrija, itd.) zarobe betonske konstrukcije. Kao rezultat toga, takva urbana područja su nekoliko stupnjeva toplija od gradske okolice. Problemi uključuju:
- Povećanu potražnju i troškove hlađenja, što rezultira većom potrošnjom energije i većim sagorijevanjem fosilnih goriva.
- Emitira se više onečišćujućih tvari, što pogoršava kvalitetu zraka, povećava bolesti i smrtnost uzrokovanu visokim temperaturama.
- Zagrijana voda koja se stvara u tim predjelima ispušta se u potoke, rijeke i jezera, stvarajući probleme za vodene ekosustave.
Rewilding urbanih područja može odigrati veliku ulogu u rješavanju ovih problema, dok istovremeno stvara prednosti na drugim poljima.
Širenjem zelenih površina, posebice na krovovima, mogao bi se smanjiti učinak ‘urbanog toplinskog otoka’ osiguravanjem hlada i hlađenjem zraka evapotranspiracijom. To također smanjuje onečišćenje zraka, skladišti ugljik i regulira oborinske vode zadržavajući ih i filtrirajući onečišćujuće tvari nošene kišom.
Rewilding bi gradove mogao učiniti privlačnijima, generirati ekološki turizam i štedjeti gradski budžet jačajući prirodnu otpornost gradova na klimatske prijetnje.
Rewilding gradova također bi mogao smanjiti potrebu i troškove aktivnog upravljanja našim zelenim površinama. To se odnosi na postupke kao što su košnja travnjaka, korištenje pesticida, zalijevanje i plijevljenje korova, što postaje nepotrebno budući da divlja područja imaju veću biološku raznolikost i samoregulaciju.
Kako obnoviti divljinu u gradovima
U svojoj srži, urbani rewilding je vraćanje elemenata divljine u gradove, prihvaćanje prirodnih procesa i obnavljanje ekosustava uz što manje ljudskog uplitanja. Rewilding unutar ovog konteksta može se provesti kroz male i velike akcije na individualnoj i gradskoj razini.
Rewilding ‘kod kuće’:
- Uvedite strukture koje privlače urbane životinje, kao što su hoteli za kukce, kućice za žabe i kućice za ptice.
- Stvorite raznolika staništa, poput živica, prozorskih kutija i mini-livada.
- Uzgajajte medonosne biljke u svakom dostupnom zelenom kutku, bez obzira na to koliko je mali.
Obratite se svojim lokalnim vlastima kako bi:
- Ostavljali kutke divljine u našim parkovima.
- Zaustavili košnju livada i smanjili upotrebu pesticida.
- Prepustili divljini neiskorištene prostore, poput rubova uz ceste i napuštenih zgrada.
- Postavili košnice na krovove, posadili više stabala i gradili zelene krovove i zidove.
Neka urbana područja mogla bi ponovno uvesti ključne vrste, kao što su vodene voluharice ili dabrovi, kako bi pomogli u obnovi ekosustava.
Postoji mnogo mogućnosti, ali ne postoji jedan fiksni način rewildinga jer se metode u konačnici moraju prilagoditi specifičnoj klimi grada, njegovim autohtonim vrstama i postojećoj arhitekturi. Međutim, važan prvi korak je unijeti divljinu u naš način razmišljanja.
Zablude i strahovi
Ljudi su često skeptični prema rewildingu jer se ponekad povezuje s ponovnim uvođenjem velikih životinja i povratkom u okruženje kakvo je postojalo prije dolaska čovjeka. Međutim, urbani rewilding nastoji pronaći kompromis između potreba ljudi i potreba prirode u nadi da će gradovi postati dio šireg rješenja za degradaciju prirode. Urbani rewilding potiče sadnju poljskog cvijeća, dizajniranje održivijih urbanih prostora i promjenu naše ideje o tome kako gradovi moraju izgledati.
S obzirom na to, iako urbani rewilding neće dovesti do ponovnog uvođenja grabežljivaca s vrha hranidbenog lanca, manje životinje poput vodenih voluharica mogle bi se uvesti kako bi pomogle u obnovi ekosustava te bi naši gradovi tako mogli vidjeti više ptica, pčela i leptira. Rewilding i način na koji može igrati ulogu u obnavljanju ekosustava i prirodnih procesa također bi mogao smanjiti sukobe između životinja i ljudi jer bismo smanjili uznemiravanja životinjskih staništa koja ih tjeraju da se prilagode i ulaze u naša urbana područja.
Postojeći projekti urbanog rewildinga
Singapur
Singapur se općenito smatra jednim od najzelenijih gradova na planeti, a također ima napredno gospodarstvo i jednu od najgušćih stopa naseljenosti na svijetu. Poznat je kao ‘Biofilni grad’ i ‘Grad u vrtu’ zbog načina na koji neprimjetno spaja urbano i prirodno okruženje.
Singapur: Unsplash / Sergio Sala
Singapur je divljinu uvodio uvođenjem zelenih zidova i krovova (i poticanjem ljudi da ih instaliraju); postavljanjem 18 ‘Superstabala’, 50-metarskih umjetnih stabala koja sadrže preko 150.000 različitih biljaka i djeluju poput drveća filtrirajući kišnicu, generirajući sunčevu energiju i osiguravajući hlad; i stvaranjem 150 kilometara prirodnih područja koji oponašaju višeslojnu strukturu prašuma i djeluju kao zeleni koridori za povećanje biološke raznolikosti.
Ostali primjeri
U Dublinu je gradsko vijeće donijelo odluku o smanjenju košnje i upotrebi pesticida pa je 80% gradskih zelenih površina sada sigurno za oprašivače.
Napušteni prostori uspješno su ‘obrasli’ u Njemačkoj, gdje su napuštene parcele u Frankfurtu, Dessauu i Hannoveru pretvorene u livade divljeg cvijeća.
New York, gdje je nekadašnja željeznička pruga pretvorena u javni park; i Nottingham, koji je obnovio središnji trgovački centar u močvarno područje.
Slika: Städte wagen Wildnis (Facebook)
U gradu Harbinu stvoren je urbani vodeni park za filtriranje i skladištenje oborinskih voda, staništa za divlje životinje i rekreacijske svrhe za lokalno stanovništvo.
I drugi gradovi počinju graditi ozelenjene građevine. Na primjer, Liuzhou Forest City u Kini počeo se graditi 2020. godine i bit će prvi šumski grad na svijetu. Procjenjuje se da će 40.000 stabala i milijun biljaka prekriti fasade svih zgrada i infrastrukturnih objekata, apsorbirajući oko 10.000 tona ugljičnog dioksida i 57 tona onečišćujućih tvari godišnje, dok će proizvoditi oko 900 tona kisika. Grad će biti energetski samodostatan (koristeći geotermalnu i solarnu energiju) i bit će integriran u svoj okoliš.
Zaključak
Urbani rewilding istovremeno je zastrašujuće veliki pothvat, ali ulijeva i veliku nadu. Potiče nas da dovedemo u pitanje svoje pretpostavke o tome gdje se sve može provoditi zaštita i obnova prirode te prepoznaje suučesništvo gradova u degradaciji prirode. Trebat će vremena da se odmaknemo od želje da u potpunosti upravljamo gradskom prirodom, ali s obzirom na ogromne prednosti ekološki bogatog urbanog okruženja, čini se da je urbani rewilding nešto u čemu svi moramo sudjelovati.
Iako je prilagodba gradova mali dio šireg djelovanja na rewildingu, urbani prostori bit će ključna područja na koje se treba usredotočiti. Nadamo se da ćemo kroz ponovno oživljavanje i povezivanje ljudi s prirodom moći prijeći na zelenije, divljije i istinski održive gradove.
Ako vas zanima više:
https://www.arup.com/perspectives/rewilding-cities-for-resilience
https://www.dw.com/en/german-city-dessau-experiments-with-rewilding/a-19351244